Mamurluk nedeljom ujutru
I tako, probudio sam se u nedelju ujutru
I nisam mogao da podignem glavu koja nije bolela.
A pivo koje sam imao a dorucak nije bilo lose,
Pa sam uzeo jos jedno za desert.
Zatim sam preturao po ormaru
I pronasao najcistiju prljavu kosulju.
Umio sam se i ocesljao
I sjurio niz stepenice u susret novom danu.
Sinoc mi se um naduvao
Cigaretama i pesmama koje sam birao.
Ali sam zapalio prvu i gledao neko dete
Kako se igra sutirajuci konzervu.
Onda sam presao ulicu
I osetio nedeljni miris necije przene piletine.
I,Gospode,to me je podsetilo na nesto sto sam izgubio
Negde,nekako usput.
Na plocniku nedeljnog jutra,
Tako bih voleo,Gospode, da sam naduvan.
Jer ima neceg u vezi s nedeljom
Zbog cega celo telo boli.
I nista nije kao umiranje
Koje je usamljenije od zvuka
uspavanog gradskog plocnika
I mamurluka nedeljom ujutru.
U parku sam video oca
Kako ljulja devojcicu koja se smeje.
Onda sam zastao pored nedeljne skole
I slusao pesme koje su pevali.
I krenuo sam niz ulicu,
A negde u daljini culo se usamljeno zvono,
I odjekivalo je kanjonom
Kao jucerasnji snovi koji su nestajali.